Moje ime je Nikolina i privodim kraju svoje visokoškolsko obrazovanje na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku na diplomskom studiju Medija i odnosa s javnošću. Imala sam veliku želju iskoristiti mogućnosti Erasmus+ program a otkako sam se priključila radu udruge Erasmus studentske mreže u Osijek, još prije tri godine. Međutim, uvijek sam imala neki iracionalni strah od nove (i velike) okoline, novih obrazovnih programa, novih jezika i ljudi… objasnit ću vam zašto ipak nije bilo razloga za strah.
U zimskom semestru 2022. godine odlučila sam da bi ipak vrijedilo steći nova i praktična iskustva koja će doprinijeti mom profesionalnom razvoju. Fakultet mi je nudio teoriju i često bih volontirala, ali nisam imala priliku raditi u međunarodnom okruženju. Nisam znala kako funkcionira poslovni svijet izvan granica Lijepe Naše (osim na LinkedInu), htjela sam i to preispitati. I dalje je bilo straha od nepoznatog pa sam birala državu koja je prilično jaka u digitalnom marketingu, što je dio moje buduće struke, i koja je relativno blizu Hrvatskoj. Sjeverna Makedonija. Zemlju sam upoznala uz međunarodne studente koji su boravili u Osijeku i oduševila me njihova ljubaznost i otvorenost. Oduševila me i zbog bogatstva prirode te susreta nekoliko sličnih a posve različitih kultura. Do prije pola godine razumjela bih tek pokoju riječ koja bi bila slična hrvatskoj, a usudila sam se tražiti da na praksi komuniciramo isključivo na makedonskom jeziku.
Digitalni marketing, pravi klijenti i velika odgovornost
Kara5 je agencija za digitalni marketing u Skoplju koja me očarala pristupom prema mladim ljudima željnima znanja i stjecanja vrijednih vještina. Na moju otvorenu molbu za primanje na stručnu praksu direktor je odgovorio u roku od svega nekoliko sati, a po dolasku u ured pozdravilo me 15 mladih kolega, kojima sam imena pamtila vjerojatno puna tri mjeseca koliko sam tamo bila. Mentorica mi je osigurala teorijsku podlogu za rad u silnim, beskrajnim platformama poput Google Adsa, kao i dodatne edukativne materijale koji će mi olakšati snalaženje i omogućiti kvalitetan pristup zadatcima koji bi tek slijedili. Svaki bi me dan dočekivali kolege koji su obilovali poslom i svejedno bi bili voljni poučiti me o klijentu i projektima na kojima rade. Raspodjela zadanih obveza bila je vrlo jasna i razumljiva, imala sam dovoljno vremena i sugestija za izvršenje zadatka. Rad s timom na stvarnim projektima i kampanjama doveo je do poboljšanja mojih vještina jer sam stekla znanja o SEO-u, istraživanju i analizi Google Ads ključnih riječi, planiranju aktivnosti na društvenim mrežama i stvaranju digitalnog sadržaja. Također sam bila potaknuta u stjecanju certifikata za Google Search i Display Ads, što je uzbudljiv i zanimljiv dodatak mom životopisu. Povratna informacija mojih mentorica odnosila se upravo na to da sam se brzo snašla i uklopila u žustru sredinu, iako sam i dalje pokušavala čitati ćirilicu ipak nešto brže od djeteta u osnovnoj školi i naučiti kako funkcionira nekorištenje padeža u makedonskom jeziku. Svakako, smatram da sam razvila bolje razumijevanje za različitosti u stranom okruženju. Rekla bih i da sam poboljšala svoje kulturalne kompetencije unatoč kratkom boravku od tri mjeseca. Tijekom tog razdoblja naučila sam prepoznati i pratiti trendove, izazove i probleme, ponuditi kvalitetnu analizu i moguća rješenja. Proširila sam svoje znanje o digitalnim tehnologijama i potom ga implementirala u projekte ili kampanje klijenata u kojima sam asistirala. Ostvarila sam povjerenje svojih mentorica, edukaciju i razvoj, što mi je omogućilo jasniju predodžbu o mojim profesionalnim karijernim aspiracijama i ciljevima.
Kulturni šokovi i rađanje novih navika
Iako sam kao studentica u Hrvatskoj iskusila samostalan život, Skoplje je bilo ipak malo izazovnije. Ustajala bih se i dva sata ranije kako bih stigla na bus broj 3 koji je vozio oko sat vremena do moje destinacije, gurala se među učenicima i umirovljenicima i pokušavala ostati čitava nakon naglih zaustavljanja autobusa. Imala sam priliku putovati, a često bih se uputila i do Stare čaršije i gradskog parka jer bih svaki put našla nešto novo, otkrivala bih kako svake godine „nikne“ novi kip u čast povijesnih vladara ili običnog malog čovjeka. Upravo sam s tim „običnim“ i „malim“ čovjekom naučila da sve ide polako i da treba uživati u svakom trenutku, da treba planirati kako skromno (a opet bogato) živjeti ili da treba probati svaku hranu koju vam domaćin ponudi. Oduševilo me gostoprimstvo i način razmišljanja tih ljudi jer sam upravo s njihovim savjetima pregrmjela neočekivana tri mjeseca samostalnog života u drugačijoj kulturnoj i geografskoj sredini. Naučila sam da se ne preispitujete previše i da trebate iskoristiti ono što vam se pruži jer ne postoje dvije identične životne prilike.
Napisala: Nikolina Vidaković (ESN Osijek)
Follow us