Emerald Green Island, Guinness Land, Whiskey land, odnosno Irska, jako puno Talijana i još više Španjolaca. Recept za savršeno ljetno, zar ne? Mislim, zapravo i ne ako u jednom danu dođe 320 novih učenika od kojih je 250 maloljetno. Ali, čari su to moje ljetne rezidencije. Od početka prošle akademske godine, bila sam u potrazi za praksom pomoću koje ću moći zaokružiti svoje sveučilišno obrazovanje.

Prva želja: Portugal.

Druga želja: Španjolska.                       

Irska na toj listi? Nepostojeća.

Ali, naši stari bi rekli da se sudbina smije dok smo mi zauzeti planovima za budućnost. Tako sam, spletom sretnih okolnosti, pronašla školu engleskog jezika u Dublinu koja traži stažiste, a potiču i dolazak preko Erasmus+ programa. Sigurno se sada pitate što ja radim tu kao netko tko ne studira engleski jezik? (znam da se nitko ne pita, hranim si ego). Osim što je škola engleskog jezika, također je i privatna škola u kojoj se studentima (16+) pronalazi smještaj, organiziraju aktivnosti te pomaže u svakodnevnim nedoumicama od nesnalaženja u školi do problema s vizom. (Zvuči poznato?)

Tako sam ja, dobri stari avanturistički duh, odlučila prihvatiti rad u uredu za aktivnosti više zbog činjenice da ću raditi pozadinski posao koji podrazumijeva razumijevanje raznih sustava, što je zapravo jako blisko mojoj struci, ali i odličnih putovanja cijelom Irskom bez troškova (san svakog mladog putnika).

U početku se činilo da će biti jako dosadno, zatim sam imala period u kojem sam mislila da ništa neću pohvatati (overthinkers, am I right), ali sve je brzo nestalo kada sam shvatila da je druga stažistica baš poput mene. Tako je naša avantura počela: od dijeljenja stola bez računala, do dijeljenja stola s računalom do zasebnog stola i normalnog ureda te njezinog prebacivanja u drugu prostoriju (nikad oprostiti, nikad zaboraviti).

Zahvaljujući ovoj školi i svom odjelu bila sam u skoro svim muzejima u Dublinu, posjetila brojne znamenitosti i zaljubila se u ovaj multikulturalni grad. Posjetila sam i ostale veće gradove na Otoku, kao što su Cork, Belfast, Galway; posjetila sam i najstariji pub na svijetu, Muzej Titanic (highly recommend), klifove Mohera, Prolaz divova itd. Organizirali smo i slavili mature, proveli poslijepodneva roštiljajući, ispijajući pintove i uživajući u irskom ljetu (note the sarcasm). Početkom kolovoza, moja me kolegica napustila i otišla doma, a ja sam prešla na drugi odjel: Customer Support. Protivno mome razmišljanju na početku prakse, Odjel za korisničku podršku pokazao se kao pun pogodak. Iako je više sjedilački posao nego što je bilo na Odjelu za aktivnosti, suradnja s učenicima, osobljem i vanjskim suradnicima vrlo je interaktivna i generalno je aktivniji posao. Sviđa mi se činjenica da mogu pomoći nekome i riješiti mu nedoumicu, ali i samo olakšati odlazak od svoje obitelji, svojih kultura i svega što su dosad znali i živjeli (za neke je to po prvi put ikada).

Trenutno sam u zadnjem mjesecu stručne prakse i iskreno se nadam da će ovo biti grad u kojem ću provesti barem nekoliko narednih godina.

 

Foto: privatna arhiva

Napisala: Dajana Zrnić (ESN Zadar)

Lektorirala: Lucija Begić