🇬🇧

As I sit in the cozy library swing in Barcelona, I find myself right at the beginning of my last month of Erasmus exchange. This feels like the beginning of the end of something beautiful, and I already feel nostalgic. I feel like my Erasmus+ experience has been a bit different than the stereotypical one: rather than spending nights in clubs, I cherished evenings in local bars, enjoying tapas and tinto de verano. I spent time on the beach, but I also made a point to visit every library I could stumble upon. I attended classes, but I also participated in local demonstrations. I took many trips, but I explored every part of Barcelona – its historical, cultural, touristic, and natural aspects.

As a Spanish major, my goal in Barcelona has been to use my knowledge of Spanish and Catalan, and to explore every corner I could reach. What I love most about the Catalan people is their passion for fighting for rights: women’s rights, independence rights, queer rights… They believe that every human has the right to live in peace without any presumptions. In the four months I’ve lived here, not one local has been mean to me. Everyone works with a smile, minding their own business (which has been a big culture shock for me, coming from the Balkans ;) ) and ready to start a nice conversation if you ask them something. Being a part of Women’s Day demonstration was really important to me: 40 000 people marching from one part of the city to another, chanting about women’s rights, including women, men, children and entire families. It was beautiful.

I unconsciously turned my Erasmus+ experience into a grand literature trip. As a literature student and avid reader, I spent much of my time buying books in Spanish and Catalan that are unavailable in my country, and visiting bookish coffee shops, bookstores, and libraries. Barcelona is home to a library that won the competition as the most beautiful in the world! Catalan people have a profound love for books: all public libraries are free of charge, and despite there being more than 70 libraries in Barcelona, finding a free spot can be a challenge. One day, in particular, stands out for me: Sant Jordi. Sant Jordi is a Catalan holiday, akin to Valentine’s Day, where people – couples, friends, family – gift books and roses to each other. I’ve never seen the city more alive than on Sant Jordi. Every street was filled with roses and book stands, everything bathing in Catalan colors (yellow and red), with concerts in the squares and authors signing books. On my way home that day, every person on the metro had a rose in their hand and a bag full of books. It was a beautiful sight. 

I didn’t just experience local culture though. I tried Australian Vegemite, American peanut butter, Korean tteok-beokki. Dutch cheese and much more. Each new food brought a different sensation: the salty punch of Vegemite, the creamy sweetness of original peanut butter and the spicy chewiness of tteok-beokki. I met people from all around the world, not just Europe. My circle of friends included individuals from Asia, the Americas, Europe, each bringing their own unique stories and traditions. I learned so many fun facts about the world! For instance, did you know that in Hungary, it's customary to avoid clinking beer glasses? This tradition dates back to the 19th century when their enemy ban Jelačić celebrated his victory over the Hungarians with a toast. Incredible! Crazy enough, most of the people knew where my small country is, even people from Singapore or Brazil! Even though I was fully immersed in the local culture, I still came alone here, so my international friends (who had the same situation) made it much easier to live. Meeting so many diverse people broadened my perspective and made me appreciate the rich tapestry of global cultures. It also made me reflect on my own background, realizing how much our customs and traditions shape our identities. This was particularly evident during this year’s Eurovision contest, where I felt a surge of pride for my country!

Every time I heard someone say that Erasmus+ changed their lives, a small part of me doubted it could have such a big influence. But after this experience, I completely agree. It hasn’t just influenced my life; it has shaped me as a person, giving me new habits and introducing me to people I would never have met otherwise. I feel like in every new place that I visit, I take away valuable lessons and I build myself as a person. Reflecting on my journey, I realize that my Erasmus+ experience is not ending – it’s just the beginning. My journey of exploring the world has just started, and I look forward to embracing all the opportunities that come my way!

🇭🇷

Izvan učionice: pouke iz programa Erasmus

Dok sjedim u ugodnoj ljuljačci knjižnice u Barceloni, nalazim se na samom početku svog posljednjeg mjeseca Erasmus razmjene. Ovo mi se čini kao početak kraja nečeg lijepog i već osjećam nostalgiju. Osjećam da je moje iskustvo s Erasmus + bilo malo drugačije od stereotipnog: umjesto da provodim noći u klubovima, cijenim večeri u lokalnim barovima, uživajući u tapasima i tinto de veranu. Provodila  sam vrijeme na plaži, ali sam također posjetila svaku knjižnicu na koju sam mogla naletjeti. Pohađala sam predavanja, ali sam sudjelovala i u lokalnim demonstracijama. Mnogo sam putovala, ali istražila sam svaki dio Barcelone – njezine povijesne, kulturne, turističke i prirodne aspekte.

Kao studentica španjolskog, moj cilj u Barceloni bio je iskoristiti svoje znanje španjolskog i katalonskog i istražiti svaki kutak do kojeg sam mogala doći. Ono što najviše volim kod katalonskog naroda je njihova strast za borbom za prava: prava žena, prava na neovisnost, prava queer osoba... Oni vjeruju da svaki čovjek ima pravo živjeti u miru bez ikakvih pretpostavki. U četiri mjeseca koliko živim ovdje, niti jedan mještanin nije bio zao prema meni. Svatko radi s osmijehom, gleda svoja posla (što je za mene bio veliki kulturološki šok jer dolazim s Balkana ;) ) i spreman započeti lijep razgovor ako ih nešto pitate. Sudjelovanje u prosvjedima povodom Dana žena bilo mi je jako važno: 40 000 ljudi marširalo je iz jednog dijela grada u drugi, skandirajući o pravima žena, uključujući žene, muškarce, djecu i cijele obitelji. Bilo je prekrasno.

Sveti Juraj

Nesvjesno sam svoje Erasmus+ iskustvo pretvorila u veliko književno putovanje. Kao studentica književnosti i strastvena čitateljica, provodila sam većinu svog vremena kupujući knjige na španjolskom i katalonskom koje nisu dostupne u mojoj zemlji te posjećujući kafiće, knjižare i knjižnice. U Barceloni se nalazi knjižnica koja je pobijedila na natjecanju kao najljepša na svijetu! Katalonci imaju duboku ljubav prema knjigama: sve javne knjižnice su besplatne, a unatoč tome što u Barceloni postoji više od 70 knjižnica, pronalaženje slobodnog mjesta može biti izazov.

Jedan dan mi se posebno ističe: Sant Jordi. Sant Jordi je katalonski praznik, sličan Valentinovu, gdje ljudi – parovi, prijatelji, obitelj – poklanjaju knjige i ruže jedni drugima. Nikada nisam vidjela grad življi nego na Sant Jordiju. Svaka ulica bila je puna ruža i štandova s knjigama, sve se preplavljeno katalonskim bojama (žuta i crvena), od koncerta do trgova i autora  koji su potpisivali knjige. Na putu kući tog dana, svaka osoba u metrou imala je ružu u ruci i torbu punu knjiga. Bio je to prekrasan prizor.

Prijatelji

Ipak, nisam doživjela samo lokalnu kulturu. Probala sam australski Vegemite, američki maslac od kikirikija, korejski tteok-beokki. Nizozemski sir i još mnogo toga. Svaka nova hrana donijela je drugačiji osjećaj: slani punč Vegemitea, kremastu slatkoću originalnog maslaca od kikirikija i pikantno žvakanje tteok-beokki. Upoznala sam ljude iz cijelog svijeta, ne samo iz Europe. Moj krug prijatelja uključivao je pojedince iz Azije, Amerike, Europe, od kojih je svaki donio svoje jedinstvene priče i tradicije. Naučila sam toliko zabavnih činjenica o svijetu! Na primjer, jeste li znali da je u Mađarskoj uobičajeno izbjegavati zveckanje čaša za pivo? Ova tradicija seže u 19. stoljeće kada je njihov neprijateljski ban Jelačić zdravicom proslavio svoju pobjedu nad Mađarima. Nevjerojatan!

Dovoljno ludo, većina ljudi je znala gdje je moja mala zemlja, čak i ljudi iz Singapura ili Brazila! Iako sam bila potpuno uronjena u lokalnu kulturu, ipak sam ovdje došla sama pa su mi moji međunarodni prijatelji (koji su imali istu situaciju) znatno olakšali život. Upoznavanje toliko različitih ljudi proširilo je moju perspektivu i natjeralo me da cijenim bogatu tapiseriju globalnih kultura. Također me natjeralo da razmišljam o vlastitom podrijetlu, shvaćajući koliko naši običaji i tradicija oblikuju naše identitete. To je bilo posebno vidljivo tijekom ovogodišnjeg Eurosonga, gdje sam osjetila val ponosa zbog svoje zemlje!

Izlet u Gironu

Kraj

Svaki put kad sam čula da je netko rekao da mu je Erasmus+ promijenio život, mali dio mene sumnjao je da bi mogao imati tako velik utjecaj. Ali nakon ovog iskustva, u potpunosti se slažem. To nije utjecalo samo na moj život; oblikovala me kao osobu, dala mi nove navike i upoznalo me s ljudima koje inače nikada ne bih upoznala. Osjećam se kao da na svakom novom mjestu koje posjetim nosim vrijedne lekcije i gradim se kao osoba. Razmišljajući o svom putovanju, shvaćam da moje Erasmus+ iskustvo ne završava – to je samo početak. Moje putovanje istraživanja svijeta tek je počelo i radujem se što ću prihvatiti sve prilike koje mi se nađu na putu!